Šta je trgovina ljudima?
Trgovina
ljudima je globalni
fenomen koji pogađa sve zemlje –
zemlje u političkoj i ekonomskoj tranziciji, nerazvijene zemlje i zemlje u
razvoju, zemlje u ratu i postkonfliktne zemlje, koje se pojavljuju kao zemlje
porekla i tranzita žrtava, kao i ekonomski razvijenije zemlje koje se
pojavljuju kao zemlje destinacije.
Trgovina ljudima
podrazumeva prodaju i kupovinu,
tj. držanje neke osobe u cilju njene eksploatacije, kao i sve druge radnje koje mogu biti deo tog
procesa (npr. prevoz, skrivanje, čuvanje i sl.). Do eksploatacije uvek
dolazi i eksploatacija se uvek održava upotrebom sile, pretnje, prevarom, zloupotrebom ovlašćenja i/ili zloupotrebom
teškog položaja, otmicom ili na neki drugi način. Kada se radi o
trgovini decom, nije važno koje sredstvo je upotrebljeno, tj. govorimo o
trgovini ljudima iako nije bilo elemenata pretnje, prinude, zloupotrebe
položaja i slično. Takođe, pristanak
žrtve na eksploataciju ne menja činjenicu da se radi o trgovini ljudima
i da je to krivično delo.
Ko su žrtve trgovine ljudima?
Iako se neke
grupe češće pojavljuju kao žrtve nego druge, činjenica je da žrtva trgovine ljudima može da bude svako
– i muškarci i žene, i dečaci i devojčice, nezavisno od svog porekla, godina,
nacionalne pripadnosti, obrazovanja, socijalnog statusa ili neke druge osobine.
Dosadašnja praksa
pokazuje da su žrtve trgovine ljudima najčešće maloletne devojčice između 11 i
17 godina , kao i punoletne devojke do 24 godina starosti.
Koji su najčešći oblici trgovine ljudima?
Iako se žene najčešće prodaju i kupuju u cilju seksualne eksploatacije i prinudne
prostitucije, žrtve trgovine ljudima mogu biti i muškarci. Muškarci su obično izloženi radnoj
eksploataciji, ali mogu biti žrtve i drugih oblika eksploatacije. Deca su najosetljivija grupa žrtava
trgovine ljudima. Ona se iskorišćavaju za prinudnu prošnju, seksualnu eksploataciju, prinudni rad, rad u kući,
prinudnu prostituciju ili prinudnu vojnu službu (npr. deca vojnici).
Broj dece koja koja postaju žrtve trgovine ljudima je u porastu.
Postoji nekoliko
oblika trgovine ljudima:
–
Seksualna eksploatacija i prinudna
prostitucija
–
Prinudni rad
–
Prinudno prosjačenje
–
Prinuda na vršenje krivičnih dela
–
Trgovina organima (prinudno
uzimanje organa radi njihove prodaje)
–
Prinudni rad u kući
–
Prinudni brakovi
Kako ljudi postaju žrtve trgovine ljudima?
Žrtvu
često u lanac trgovine ljudima uvlači osoba koju ona poznaje i u koju ima
poverenja: drugarica,
rođak, kum, komšija, tetka, dečko, muž i sl. Trgovac ljudima (osoba koja
regrutuje, posrednik, poslodavac, korumpirani službenik, prevoznik, onaj koji
vrši eksploataciju i organizuje pružanje usluga) zloupotrebljava poverenje
žrtava i njihovu želju za boljim životom. Načini vrbovanja se razlikuju,
kreativni su i promenljivi, ali ono što je svima zajedničko je obećanje dobrog
posla, boljeg života i ispunjenja snova. Često ljudi ulaze u lanac trgovine
ljudima dok traže posao, ponude za čuvanje dece i učenje jezika u inostranstvu
ili za bavljenje manekenstvom, turističke aranžmane ili ponude za nastavak
školovanja. Za vrbovanje se sve češće koristi i internet.
Često se veruje da
devojke postaju žrtve trgovine ljudima zato što su naivne, ali stvarnost nam
pokazuje da one prihvataju ponude koje na kraju dovode do trgovine ljudima zato
što ne vide drugi način da reše svoje egzistencijalne probleme, ostvare bolji
život, bez nasilja, život u miru i stabilnosti. Ponude koje daju trgovci
najčešće nisu nerealne – tek su nešto bolje u odnosu na uslove rada u mestu gde
žrtva živi. Trgovci ljudima
zloupotrebljavaju želju žrtve da živi bolje, a često, simulirajući ljubavnu
vezu, i njenu želju da bude voljena.
Najčešći
načini vrbovanja su:
–
Lažne poslovne i druge ponude od osoba
koje žrtva poznaje ili u koje ima poverenje.
–
Lažno zabavljanje („lover boy“) –
mladić koji se pretvara da je u ljubavnoj vezi sa devojkom i u nekom trenutku,
kada stekne njeno poverenje, poziva je da pođe sa njim u drugu zemlju/grad gde
će okušati sreću i započeti novi, srećniji život.
–
Obmanjujući oglasi za posao u
različitim medijima (novine, internet, socijalne mreže). Poslovi koji se
nude su bolje (ali ne nerealno) plaćeni i pružaju bolje uslove rada nego u
zemlji u kojoj potencijalna žrtva živi.
–
Prodaja od strane porodice – nekad
zbog siromaštva, nekad zbog nekih drugih problema, ali nekada i zbog toga što
roditelji veruju da će njihovo dete imati bolji život na nekom drugom mestu, ne
sanjajući da će ono postati rob.
–
Otmica je moguć, ali ne previše
čest način regrutovanja za trgovinu ljudima.
Godišnje
600.000 žrtava trgovine ljudima.
Prema podacima Ujedinjenih
nacija oko 600.000 žena, dece i muškaraca svake godine se nađe u lancu trgovine
ljudima. Žrtve trgovine ljudima u Srbiji su pretežno naši državljani, a više od
50 odsto čine deca.
Нема коментара:
Постави коментар