Mediji - objektivnost
Pročitajte tekst i razmislite koliko su mediji objektivni u izveštavanju u novonastaloj situaciji?
U
vremenu u kome živimo, u kome je informacija ali i dezinformacija moćno
oružje, kada je najrazličitijih vesti sve više, teško proverljivih,
nepotpunih, koje ne sadrže odgovor na osnovna novinarska pitanja zbog
čega i imaju tretman vesti. Dakle, po medijima, a posebno onim najbržim,
informacije „lete“ preko interneta i društvenih mreža, a da nema
elementarnih odgovara na pitanja: ko, šta, gde, kada, kako i zašto?
Objektivno
izveštavanje treba da bude zasnovano na utvrđenim činjenicama i stanje
stvari jeste obaveza, posao i odgovornost novinara jer su oni medij
između čitalaca i činjenica, a ne arbitar između dve strane. Novinarski
prioritet ne bi trebalo da bude “ravnoteža“ već istina. Tako pravilo
„nepristrasnoti“ može da proizvede i trenutnu i buduću štetu, jer se pod
„nepristrasnim“ počelo svašta lagerovati, a to je najčešće lenjost,
strah, cenzura, samocenzura, neznanje, nezainteresovanost, jednom
rečju:“Ma, to će već sutra biti juče“. A neće jer juče proizvodi sutra.
U kriznim situacijama je objektivnost još važnija. A ovo je sada takođe krizna situacija (vanredno stanje).
U
pristupu novinara kriznoj situaciji može biti primenjen jedan od dva
suprotstavljena stava po pitanju objektivnosti. To su empatična i
faktografska ili činjenična teorija, u prvom slučaju: saosećanje za
jednu stranu u konfliktu i pristrasno izveštavanje ili, u drugom:
nepristrasnost i insistiranje na objektivnosti i činjenicama sa terena
Izveštavanje
u kriznim situacijama je jedan od najzahtevnijih oblika medijskog rada i
ono za cilj ima pravovremeno, tačno i precizno objavljivanje
informacija o situacijama u kojima su ugroženi ljudski životi i
materijalna dobra (Valić Nedeljković, 2007).
Objektivnost
se kao idealna kategorija ne može zanemariti, ona mora biti osnovni
normativni standard svakog novinarskog rada a posebno izveštavanja u
kriznim situacijama koje je, kako smo već naglasili, složen, skup i
odgovoran oblik medijskog delovanja. Stoga je zaključak da je empatična
teorija potpuno neprihvatljiva za svaki objektivan pristup u oblasti
izveštavanja u kriznim situacijama jer ona zahteva uvođenje emotivnog
rasuđivanja, a ne iznosi jasno činjenično stanje, više se pažnje
posvećuje simpatiji nego stanju na terenu, izveštava se po unapred
postavljenim predrasudama, a ne na osnovu stvarne slike na terenu.
Istovremeno faktografska teorija ima više prednosti među kojima su: iznošenje činjenica, a ne željenih rezultata novinara, objektivnost u radu, jednak tretman više objekata rada, mogućnost kompletnijeg rasuđivanja, umerenost u procenama, kompleksniji pristup problemu.
Smatra
se da je izveštavanje u kriznim situacijama posebna medijska oblast u
kojoj pre svega objektivnost važi kao postulat broj jedan, a čini se
nemoguće je, postići tu normu bez činjeničnog metoda koji je jedini
opravdan profesionalni pristup u radu.
Нема коментара:
Постави коментар